Pošto su ovogodišnji Oskari sinoć završeni, zanimljivo je osvrnuti se na jedan manje očekivan, ali veoma upečatljiv ugao cele trke: sportski trag koji se provlačio kroz karijere brojnih nominovanih glumaca i glumica. Iako dolaze iz sasvim različitih filmova, mnogi od njih su ranije igrali boksere, tenisere, bejzbol igrače, košarkaše, fudbalere ili likove oblikovane kroz kult tela i discipline.
To nije slučajno. Film i sport govore sličnim jezikom — jezikom rivalstva, ambicije, pritiska, izdržljivosti i javnog dokazivanja. Upravo zato sportske priče tako lako funkcionišu na ekranu, a sportske uloge često ostaju važna tačka u glumačkim biografijama.
Od Majkla B. Džordana do Eme Stoun
Među ovogodišnjim nominovanima najupečatljiviji primer je Majkl B. Džordan. Pre nominacije za „Sinners“, publika ga je već snažno povezivala sa sportskim ekranizacijama, pre svega kroz lik Adonisa Krida u serijalu „Creed“. Njegova karijera i ranije je prolazila kroz svet sporta, pa se može reći da je upravo kroz takve uloge gradio deo svog glumačkog identiteta.
Slično važi i za Emu Stoun, koja je mnogo pre aktuelne nominacije za „Bugonia“ igrala Bili Džin King u filmu „Battle of the Sexes“. Ta uloga nije bila samo sportska rekonstrukcija, već i portret žene koja je istovremeno bila teniska legenda i simbol šire društvene promene.
Ni Leonardo Dikaprio nije bez tog iskustva. Pre nominacije za „One Battle After Another“, igrao je glavnu ulogu u filmu „The Basketball Diaries“, priči o mladom košarkašu čiji se život raspada pod teretom zavisnosti. Taj film i dalje ostaje jedan od upečatljivijih primera kako sport na ekranu može biti i priča o padu, a ne samo o trijumfu.
„Marty Supreme“: devet nominacija bez Oskara, ali ne i bez značaja
Posebno mesto u ovogodišnjoj sezoni imao je i „Marty Supreme“, jedan od retkih izrazito sportski orijentisanih filmova u oskarovskoj trci. Film je osvojio čak devet nominacija, ali je ceremoniju završio bez ijedne statuete. Ipak, to ne menja činjenicu da je njegov ulazak u sam vrh oskarovske sezone već sam po sebi veliki uspeh.
To je važno zato što sportski filmovi često ostanu po strani kada se dele najveća priznanja, naročito ako ne igraju na sasvim klasičnu priču o heroju i pobedi. „Marty Supreme“ je ponudio nešto drugačije: priču smeštenu u neobičan i filmski retko obrađivan svet stonog tenisa pedesetih godina. Upravo ta neobičnost, zajedno sa stilom, atmosferom i sportskom tenzijom koja nosi film, učinila ga je jednim od zanimljivijih naslova sezone.
Zato se njegov rezultat ne može svesti samo na to da nije osvojio nijedan Oskar. Sa devet nominacija, „Marty Supreme“ je pokazao da i sportski film — kada je dovoljno autorski profilisan i glumački upečatljiv — može da bude ozbiljan deo oskarovskog razgovora.
View this post on Instagram
Sportske uloge kao važna glumačka stanica
Na ovogodišnjoj listi nominovanih nalazi se još dosta imena čije su karijere u nekom trenutku prošle kroz sportske priče. Džejkob Elordi stekao je veliku popularnost kao srednjoškolski fudbaler u seriji „Euphoria“, dok je Benisio del Toro ostao upamćen i po ulozi bejzbol zvezde u filmu „The Fan“.
Delroj Lindo igrao je legendarnog bacača Sečela Pejdža u filmu „Soul of the Game“, a Ejmi Medigan ostaje vezana za klasik „Field of Dreams“, jedan od filmova u kojima je bejzbol prerastao u pravi američki mit. Tu su i Rouz Birn, koja je u seriji „Physical“ igrala instruktorku aerobika, kao i Timoti Šalame, koji je baš u „Marty Supreme“ ušao u svet stonog tenisa.
Zašto sport tako dobro funkcioniše na filmu?
Sport je filmu zahvalan zato što u sebi već nosi sve ključne elemente dobre drame: jasan ulog, sukob, ambiciju, granicu izdržljivosti i trenutak raspleta. Glumcima takve uloge daju prostor za fizičku transformaciju, intenzitet i disciplinu, dok publici nude priču koju instinktivno razume.
Zato sportski trag u biografijama ovogodišnjih nominovanih nije samo zanimljiv detalj. On pokazuje koliko Holivud i dalje vidi sport kao jedan od najjačih modela za priču o karakteru, pritisku, uspehu i padu.
Više od zanimljive koincidencije
Kada se sve sabere, veza između sporta i ovogodišnje oskarovske trke deluje potpuno prirodno. Mnogi glumci i glumice koji su ove godine bili u konkurenciji za najveće filmske nagrade ranije su upravo kroz sportske uloge gradili prepoznatljivost, ekranizovanu harizmu i osećaj prisustva pred kamerom.
Zato sportski motiv u njihovim karijerama nije sporedna fusnota, već važan deo puta koji ih je doveo do oskarovske scene. A „Marty Supreme“, uprkos tome što je ostao bez nagrade, ostaje možda i najbolji dokaz da sport na filmu i dalje ima ozbiljno mesto — ne samo kao žanr, već kao ravnopravan deo prestižne filmske priče.