Partizan ponovo nije pobedio. Još jedna utakmica bez gola, još jedna propuštena šansa sa igračem više i još jedno pitanje koje ostaje da visi u vazduhu – šta zapravo nedostaje ovom timu? Ideja ili samopouzdanje? Ili, možda, i jedno i drugo.
Igra bez završnice i samopouzdanja
Na terenu se vidi određena inicijativa. Partizan ima posed, dolazi do poslednje trećine, pokušava da napadne, ali tu se sve završava.
Nedostaje završni pas, nedostaje šut, nedostaje konkretna odluka u pravom trenutku. Akcije traju, ali bez epiloga. Napadi se ponavljaju, ali bez promene ishoda. Zato rezultat ne iznenađuje. Jer bez jasne ideje u završnici, teško je očekivati gol.

Međutim, problem nije samo u ideji. Vidljivo je i da ekipi nedostaje sigurnost. U situacijama kada treba prelomiti utakmicu, igrači često biraju sigurnije, sporije ili pogrešno rešenje.
Kao da postoji zadrška. Kao da nedostaje onaj potez više, onaj šut bez razmišljanja, onaj rizik koji donosi razliku. To je pitanje samopouzdanja.
Odraz dešavanja van terena
Teško je ovu sliku posmatrati izolovano od svega što se dešava u klubu. Partizan je u poslednjim nedeljama više bio tema zbog dešavanja u upravi nego zbog igre.
Javna saopštenja, podele, različiti stavovi i otvoreni sukobi ostavili su utisak kluba koji nema jedinstvo. Takva atmosfera retko ostaje van svlačionice i teško je očekivati da tim na terenu deluje sigurno i jasno.
Bez pravca nema ni rezultata
Zato pitanje iz naslova možda ima jednostavan odgovor. Partizan nema ni ideju u završnici, ali nema ni samopouzdanje da je sprovede.
Kada se te dve stvari poklope, ili, bolje rečeno, izostanu, rezultat je ono što se trenutno vidi. Tim koji pokušava, ali ne završava. Tim koji ima loptu, ali nema rešenje.
Partizan je i dalje na drugom mestu, ali utisak je da više reaguje nego što kontroliše situaciju. I to je možda najveći problem.
Zašto se Partizan stalno deli? I šta to govori o pravcu kluba
Jer bez jasne ideje i bez samopouzdanja, svaki naredni meč izgleda slično.
Zato odgovor na pitanje iz naslova nije dilema. Možda je, zaista, i jedno i drugo