Svetsko prvenstvo 2026. godine, koje će se održati u Sjedinjenim Američkim Državama, Kanadi i Meksiku, biće više od turnira; biće to emotivni oproštaj čitave jedne generacije fudbalskih ikona. Za Lionela Mesija, Kristijana Ronalda i mnoge druge, ovo će, najverovatnije, biti poslednja prilika da ostave neizbrisiv trag na najvećoj sceni, označavajući kraj nekih od najblistavijih era u istoriji fudbala.
Dok svet s nestrpljenjem iščekuje početak Mundijala, neki od velikana su već doneli teške odluke. Anhel Di Marija, heroj Argentine i čovek koji je postizao golove u finalima Kopa Amerika i Svetskog prvenstva, neće biti deo tima koji će braniti titulu. On je potvrdio da će se od reprezentacije oprostiti nakon Kopa Amerika 2024. godine. Njegov odlazak simbolično zatvara krug jedne nezaboravne karijere, a ostaće upamćena i njegova poruka Mesiju prilikom odlaska iz Pari Sen Žermena.
- Zagrnuo sam Mesija u PSŽ-u i rekao mu: jedina stvar na kojoj sam zahvalan je što sam mogao da igram sa tobom u klubu, što sam mogao da te viđam svakog dana – izjavio je Di Marija.
Sličnu odluku doneo je i Olivije Žiru, najbolji strelac u istoriji francuske reprezentacije. Veteran napada najavio je povlačenje iz nacionalnog tima nakon Evropskog prvenstva 2024, ostavljajući iza sebe ogromnu prazninu u napadu „Trikolora“ i prepuštajući scenu mlađim snagama.
Trka za besmrtnost: Poslednji čin večitih rivala
U centru pažnje biće, bez sumnje, Lionel Mesi i Kristijano Ronaldo. Obojica će, ukoliko zaigraju, ući u istoriju kao prvi fudbaleri koji su nastupili na šest različitih svetskih prvenstava, što je podvig koji je do sada bio nezamisliv. Njihovo putovanje, koje je počelo u Nemačkoj 2006. godine, dobiće svoj konačni epilog u Severnoj Americi.
Za Mesija, turnir predstavlja priliku da uradi ono što je poslednji put pošlo za rukom Brazilu 1962. godine – da odbrani titulu svetskog prvaka. Iako je ostavio otvorenom mogućnost nastupa, ističući da sve zavisi od njegove fizičke spreme, ceo svet se nada da će još jednom videti magiju argentinskog genija.
View this post on Instagram
Sa druge strane, Kristijano Ronaldo, koji će tokom turnira imati 41 godinu, juri jedini veliki trofej koji mu nedostaje u blistavoj karijeri. Njegova motivacija je neupitna, a pohod na titulu prvaka sveta bio bi kruna karijere i konačni argument u debati o najboljem fudbaleru svih vremena.
Međutim, Mesi i Ronaldo nisu jedini koji jure ovaj istorijski rekord. Njima se u toj trci pridružuje i meksički golman Giljermo Očoa. Čuvar mreže, poznat po svojim spektakularnim odbranama upravo na mundijalima, takođe ima priliku da zaigra na svom šestom turniru. Za razliku od klupske karijere koja nije dostigla najveće visine, Očoa se uvek pretvarao u heroja nacije na svetskim prvenstvima, a nastup 2026. bio bi savršen kraj jedne jedinstvene karijere.
Sumrak evropskih majstora i kraj zlatnih generacija
Evropski fudbal će se takođe suočiti sa velikim promenama. Luka Modrić, motor i duša hrvatske reprezentacije, najverovatnije će odigrati svoj poslednji turnir. Sa 40 godina, kapiten koji je Hrvatsku vodio do srebra i bronze, oprostiće se od dresa u kojem je postao legenda. Njegov odlazak, zajedno sa Ivanom Perišićem (36), označiće definitivan kraj generacije koja je malu zemlju ucrtala na fudbalsku mapu sveta.
Slična sudbina čeka i Belgiju. Kevin De Brujne, jedan od najboljih veznih igrača svoje generacije, predvodiće ono što je ostalo od belgijske „zlatne generacije“. Tim prepun talenata poput Edena Azara, Romelua Lukakua i Tiba Kurtoe nikada nije ispunio svoj puni potencijal, a Mundijal 2026. biće poslednja prilika za De Brujnea da pokuša da donese naciji veliki trofej pre nego što se i on povuče sa međunarodne scene.
I u Nemačkoj se sprema smena generacija. Iako se prvobitno povukao, legendarni golman Manuel Nojer se predomislio i biće prvi izbor na golu „Pancera“, ali sa 40 godina, ovo će mu sigurno biti poslednje veliko takmičenje.
Senka povreda nad Brazilom i zvezde sa drugih kontinenata
Brazilska reprezentacija ulazi u turnir sa velikim ambicijama, ali i velikim pitanjima. Nejmar, igrač neospornog talenta, ali i karijere obeležene povredama, vidi Mundijal 2026. kao poslednju šansu. Njegova priča je jedna od najvećih „šta bi bilo kad bi bilo“ u modernom fudbalu. Ako uspe da ostane zdrav, mogao bi da povede Brazil do šeste titule, ali je rizik od novih problema uvek prisutan. Njegovim putem bi mogli da krenu i iskusni stubovi tima poput Kazemira i Markinjosa, budući da Brazil ima novu generaciju talentovanih igrača spremnih da preuzmu glavne uloge.
Ovaj talas oproštaja nije ograničen samo na Evropu i Južnu Ameriku. Afrički fudbal se takođe priprema za život posle svojih legendi. Rijad Marez, kapiten Alžira, i Sadio Mane, talisman Senegala, nagovestili su da će im turnir u Severnoj Americi biti poslednji reprezentativni nastup. Obojica su lideri svojih nacija i njihov odlazak stvoriće prazninu koju će biti teško popuniti. Mundijal 2026. biće tako globalna pozornica na kojoj će se spustiti zavesa za neke od najvećih igrača koje smo ikada gledali.