Da li ste primetili kako komentatori ovih dana, tokom prenosa Evropskog prvenstva u rukometu, izgovaraju reči koje zvuče kao da su pozajmljene iz živinskog sveta i avijacije. „Kokoška“, „cepelin“, i još poneki termin koji u deliću sekunde prođe kroz etar, dok lopta već trese mrežu, a golman gleda iza sebe.
Rukomet je brz do granice neuhvatljivog, ali baš u toj brzini krije se prostor za prevaru, improvizaciju i sitne podvale koje igru čine gledljivom i onima koji ne znaju razliku između krila i pivota.
Jer, dok telo trpi udarce, a kontakt je pravilo, a ne izuzetak, ruka i glava i dalje imaju pravo na slobodu.
I tu na scenu stupaju udarci sa nadimkom.
Kokoška: Kad lopta ima svoju pamet
Kokoška u rukometu nema veze sa selom, ali ima sa stidljivošću i neodlučnošću – barem na prvi pogled.
Reč je o šutu koji izgleda kao greška, kao da je igrač pogrešio trenutak, snagu ili ideju, a zapravo je sve unapred smišljeno.
Lopta se ka golu upućuje sa izraženim bočnim felšom i namerno se šalje u parket, računajući na to da će se posle odbitka, pod uticajem rotacije, kretati u suprotnom smeru od onog koji golman očekuje.
Golman u tom trenutku čita liniju šuta i položaj ruke, ali ga fizika ostavlja na pogrešnoj strani.
Na usporenom snimku vidi se lukavstvo, dok u punoj brzini ostaje utisak da je neko „nekako“ dao gol.
A to „nekako“ je razlog zašto publika uzdiše tek kad vidi reprizu.
U engleskim prenosima ovakav potez najčešće se opisuje kao šut sa felšom i odbitkom (spin shot), dok se cepelin bez izuzetka naziva alley-oop.
Cepelin: Let koji traje kraće od daha
Ako je kokoška tiha prevara, cepelin je buka u letu.
To je akcija u kojoj lopta i igrač na trenutak izlaze iz uobičajene rukometne logike.
Jedan igrač podiže loptu u prostor iznad šest metara, a drugi u taj prostor uleće u skoku, hvata je u vazduhu i šutira u istom pokretu, pre nego što dodirne parket.
U pitanju je potez koji zahteva savršeno vreme, prethodni dogovor i spremnost da se skoči tamo gde golman deluje najveće.
Golman u toj sekundi pokušava da proceni da li da krene na dodavanje ili da čeka šut.
U toj sekundi neodlučnosti, lopta već prolazi.
Kad snaga stane, a pamet nastavi
Ono što je zajedničko kokoški i cepelinu jeste činjenica da se dešavaju onda kad bi, po svim pravilima fizike i logike, napad već trebalo da se završi.
To su potezi iz nužde, ali i iz mašte.
U sportu u kojem su golmani sve viši, širi i brži, jedini način da ih prevarite jeste da uradite nešto što ne izgleda opasno.
Ili da se na trenutak – odlepite od zemlje.
Zato ovi šutevi najbolje izgledaju na usporenom snimku, kad se vidi da rukomet nije samo sudar tela, već i šah u sprintu.
I možda je baš to razlog zašto komentatori posežu za slikovitim terminima.
Jer kad nešto traje kraće od treptaja, moraš da mu daš ime da bi ga zapamtio.