(Od izveštača MaxBet Sporta iz Slovenije)
Sedam godina posle odlaska iz Humske, Saša Ilić se vratio u Partizan – ovog puta kao trener. Pred njim je težak zadatak, dugačak put, ali i postavljeni cilj – povratak crno-belih na šampionski put.
U ekskluzivnom intervjuu za MaxBet Sport, Sale je otvoreno govorio o emocijama koje su ga sustigle tek posle oproštajne utakmice, poslednjem trofeju crno-belih, stanju u kojem je zatekao klub i izazovu koji smatra najvećim u svojoj trenerskoj karijeri.
– U tom trenutku nisam bio specijalno svestan svega. Sve emocije stigle su kasnije. Toliki broj ljudi ostao je na stadionu uprkos kiši i to dovoljno govori da sam ostavio neki trag u Partizanu. Na tome ću navijačima uvek biti zahvalan. Retko gledam snimke te utakmice, možda sam ih nekoliko puta pustio deci, ali generalno ne volim da se vraćam unazad – rekao nam je Ilić.
Mnogo je sedam godina bez trofeja
Poslednji trofej koji je Partizan osvojio bio je Kup Srbije 2019. godine, upravo u sezoni kada je Ilić završio igračku karijeru. Priznaje da nije mogao da zamisli da će uslediti sedam godina bez pehara.
– Iskreno, nisam očekivao. Sedam godina bez ijednog trofeja mnogo je za klub kao što je Partizan. Od toga ne možemo da pobegnemo, ali se nadam da će se to promeniti.
Prvi povratak u Humsku u ulozi trenera probudio je dobro poznate emocije.
– Sve znam, proveo sam ovde toliko godina, ali svaki put kada kročiš na stadion obuzme te isto treperenje i neke drugačije emocije. Verujem da to osećaju svi koji su igrali za Partizan i svi navijači. Međutim, moramo da budemo svesni da samo zajedno – ljudi u klubu, igrači i navijači – možemo da vratimo trofeje u Humsku.

Govoreći o aktuelnom timu, Ilić ističe da svaki trener želi više, ali da je svestan realnosti.
– Znam kakva je finansijska situacija u klubu. Doveli smo nekoliko novih igrača, ali dosta toga zavisi od izlaznih transfera. Ako napravimo dobre transfere naših mladih igrača, možda ćemo dobiti prostor da dovedemo još jednog ili dvojicu fudbalera i dodatno ojačamo ekipu.
Od domaćih igrača očekuje da razumeju šta znači nositi dres Partizana, dok od stranaca traži ono zbog čega su dovedeni.
– Našim momcima koji su prošli omladinsku školu ne treba objašnjavati šta je Partizan. Stranci možda nemaju tu emociju, ali od njih očekujem kvalitet, jer su dovedeni da prave razliku.
Saša Ilić: „Znam šta je Partizan“ – ekskluzivno za MaxBet Sport
Karakter je ključ za mlade igrače
Posebno je govorio o mladim igračima, za koje smatra da potencijal nije dovoljan ukoliko nema karaktera.
– Karakter je ključ. Ne smeju da budu u zoni komfora, jer Partizan ne trpi zonu komfora. Moraju da daju maksimum na svakom treningu i svakoj utakmici. Potencijal imaju, inače ne bi bili ovde, ali u prvom timu Partizana nema mesta za prosek. Moraš iz nedelje u nedelju da potvrđuješ kvalitet.
Evropa će, smatra Ilić, imati ogroman značaj za razvoj mlade ekipe.
– Jul i avgust su najvažniji period za Partizan jer tada određuješ tok cele sezone. Idemo korak po korak kroz kvalifikacije, a igranje u Evropi ovim mladim momcima značilo bi mnogo.

Na pitanje koji je prvi korak ka vraćanju titule u Humsku, nije želeo velika obećanja.
– Nisam čovek koji će sada pričati da ćemo biti prvi. Sve počinje od malih stvari. Važno je da budemo maksimalno spremni i fokusirani na prve utakmice u prvenstvu i kvalifikacijama, a posle ćemo videti dokle možemo da doguramo.
Nisam ovde samo zato što sam legenda Partizana
Ilić ističe da posao trenera shvata izuzetno ozbiljno i da ga ne vidi kroz status klupske legende.
– Nisam trener zato što sam legenda Partizana. Ovim poslom se ozbiljno bavim sedam godina. Radio sam u različitim državama, nisam pravio pauzu i mogu da kažem da je Partizan najveći izazov u mojoj trenerskoj karijeri. Možda je ovo i najveći klub koji ću ikada trenirati, ali nisam došao nespreman.
Za kraj, bez mnogo razmišljanja izdvojio je Dragana Ćirića kao najboljeg saigrača sa kojim je igrao, rekao da mu je najdraži svaki derbi koji je Partizan dobio, a na pitanje šta za njega znači Partizan odgovorio je kratko i iskreno:
– Posle porodice, najviše volim taj klub. Tu sam proveo toliko godina kao igrač, a sada sam ponovo tu kao trener.