Sportski događaji su obično ograničeni vremenom, ali povremeno se desi da takmičari budu toliko izjednačeni da se nadmetanje pretvori u epsku borbu protiv sopstvenih granica izdržljivosti. O tome svedoče „bezvremenski“ kriket meč iz 1939. godine, teniski maraton Džona Iznera i Nikolasa Maua, ili petomesečni šahovski duel Karpova i Kasparova.
Beskrajni kriket i teniski ep do poslednjeg daha
U svetu sportskih rekorda, malo koji može da se meri sa takozvanim „Bezvremenskim testom“ u kriketu, odigranim između Engleske i Južne Afrike u Durbanu 1939. godine. Meč je počeo 3. marta, a završen je 12 dana kasnije, 14. marta. Od tih 12 dana, igralo se devet, sa ukupnim vremenom na terenu od 43 sata i 16 minuta. Pravila su nalagala da se igra do konačne pobede, bez obzira na to koliko dugo je potrebno.
Međutim, posle skoro dve hiljade postignutih poena i više od pet hiljada bačenih lopti, pobednika i dalje nije bilo. Engleskom timu se približavao datum polaska broda za povratak kući, pa je meč, na kraju, morao biti prekinut i proglašen nerešenim. Engleskoj je u tom trenutku nedostajalo samo 42 poena za pobedu, ali je kiša prekinula igru poslednjeg dana.
Ovaj događaj je ostao upamćen ne samo po dužini, već i po apsurdnosti situacije. Južnoafrički udarač Dadli Nurs je devetog dana zapisao:
- Postali smo potpuno umorni od igre i uobičajene dosetke zamenio je ironičan smeh. Činilo se da je većina radosti nestala iz igre i igrali smo samo zato što smo bili primorani da ispunimo ugovor koji smo započeli.
Ovaj meč je bio poslednji „bezvremenski test“ ikada odigran, jer su sportske federacije shvatile da takav format nije praktičan.
Sličan test izdržljivosti, ali u mnogo kraćem vremenskom okviru, dogodio se na teniskim terenima Vimbldona 2010. godine. U meču prvog kola, Amerikanac Džon Izner i Francuz Nikolas Mau odigrali su najduži meč u istoriji tenisa. Trajao je neverovatnih 11 sati i pet minuta, raspoređenih na tri dana.
Meč je prekidan dva puta zbog mraka. Konačan rezultat, posle pet setova, bio je 6:4, 3:6, 6:7, 7:6, 70:68 za Iznera. Samo peti set trajao je osam sati i 11 minuta, duže od bilo kog kompletnog teniskog meča pre toga. Tokom maratona, elektronski semafor na terenu se pokvario jer nije bio programiran da prikazuje tako visok rezultat.
Procenjuje se da su oba igrača pretrčala oko 80 kilometara tokom meča. Posle ovog istorijskog duela, Vimbldon je, kao i većina drugih turnira, uveo pravilo taj-brejka u petom setu kako bi se sprečilo ponavljanje ovakvog scenarija. Na terenu broj 18, gde se odigrao meč, danas stoji spomen-ploča koja podseća na ovaj neverovatni podvig.
Maraton na terenu, ledu i tabli
Iako košarka ima sat koji meri vreme, to nije sprečilo da se 6. januara 1951. godine odigra najduža utakmica u istoriji NBA lige. Susret između Indijanapolis Olimpijansa i Ročester Rojalsa trajao je čak 78 minuta i završen je posle šest produžetaka. Olimpijansi su pobedili rezultatom 75:73, što je iz današnje perspektive neverovatno nizak rezultat za utakmicu koja je trajala skoro dvostruko duže od regularne.
U eri pre uvođenja ograničenja napada (shot clock), timovi su mogli da drže loptu neograničeno dugo, što objašnjava zašto je u šest dodatnih perioda postignuto tako malo poena.
View this post on Instagram
Slična drama odigrala se i na ledu 1936. godine, u polufinalu Stenli kupa između Detroit Red Vingsa i Montreal Marunsa. Utakmica je ušla u šesti produžetak, a ukupno vreme igre iznosilo je 116 minuta i 30 sekundi, što je ekvivalent skoro tri hokejaške utakmice. Posle regularnog dela i pet produžetaka, rezultat je bio 0:0. Konačno, u 2:25 ujutru, ruki Mad Bruneto postigao je jedini gol na meču i doneo pobedu Detroitu od 1:0.
Najduža utakmica u istoriji profesionalnog bejzbola, bar po broju ininga, odigrana je između Pawtucket Red Soxa i Rochester Red Wingsa, timova iz niže lige (Triple-A). Meč je počeo 18. aprila 1981. godine i trajao je 33 ininga.
Igra je prekinuta u četiri sata ujutru posle 32. ininga pri rezultatu 2:2. Nastavljena je tek dva meseca kasnije, 23. juna, kada je Pawtucket u prvom napadu postigao pobedonosni poen. Ukupno trajanje igre bilo je osam sati i 25 minuta. Interesantno je da su u tom meču učestvovali budući članovi Kuće slavnih, Kal Ripken Mlađi i Vejd Bogs.
View this post on Instagram
Iako američki fudbal ima striktno merenje vremena, najduža utakmica u NFL istoriji odigrana je na Božić 1971. godine. U plej-of duelu između Majami Dolfinsa i Kanzas Siti Čifsa, igrala su se dva produžetka. Ukupno vreme na semaforu iznosilo je 82 minuta i 40 sekundi, a meč je završen fild golom Majamija za pobedu od 27:24.
Kada se umor umeša u igru: Šahovski duel bez pobednika
Dok su prethodni primeri testirali fizičku izdržljivost, najduži meč u istoriji svetskih prvenstava u šahu bio je epska bitka umova. Odigran je 1984. godine u Moskvi između branioca titule Anatolija Karpova i izazivača Garija Kasparova. Prema pravilima, pobednik je trebalo da bude onaj ko prvi ostvari šest pobeda, dok se remiji nisu računali.
Karpov je furiozno počeo i posle samo devet partija vodio je sa 4:0. Činilo se da će meč biti brzo gotov. Međutim, Kasparov je tada primenio strategiju iscrpljivanja, igrajući na sigurno i tražeći remije. Usledila je serija od 17 uzastopnih nerešenih partija. Karpov je dobio 27. partiju i poveo sa 5:0, na korak do titule. Ipak, Kasparov je uspeo da pobedi u 32. partiji, a zatim je usledila nova serija od 14 remija. Mladi izazivač je potom vezao dve pobede u 47. i 48. partiji, smanjivši rezultat na 5:3.
U tom trenutku, posle 48 partija i pet meseci neprekidne borbe, predsednik Svetske šahovske federacije (FIDE) Florensio Kampomanes doneo je kontroverznu odluku da prekine meč. Kao zvaničan razlog naveo je brigu za zdravlje igrača, koji su vidno izgubili na težini i bili su potpuno iscrpljeni. I Karpov i Kasparov su želeli da nastave, ali je meč poništen bez pobednika. Ovo je bio prvi i jedini put u istoriji da je svetsko prvenstvo u šahu prekinuto na takav način. Novi meč je organizovan 1985. godine, sa ograničenim brojem partija, a tada je Kasparov pobedio i postao najmlađi svetski šampion u istoriji.
Svi ovi primeri, od beskrajnih dana na kriket terenu do meseci za šahovskom tablom, pokazuju da ljudska upornost i takmičarski duh ponekad mogu da pomere granice koje se čine nedostižnim. Iako su mnoga pravila promenjena kako bi se sprečili ovakvi maratoni, ovi događaji ostaju upisani u istoriju kao svedočanstvo neverovatne mentalne i fizičke snage sportista.
Naučna istraživanja pokušala su da odrede gornju granicu ljudske izdržljivosti, sugerišući da je ona ograničena sposobnošću tela da apsorbuje dovoljno kalorija, a ne snagom mišića ili srca. Kada se taj prag pređe, telo počinje da troši sopstvena tkiva.