
(Od izveštača MaxBet Sporta iz Antalije)
Ako neko misli da se tim gradi samo na terenu vara se. U pauzama između treninga, daleko od reflektora i taktičkih tabli, Partizanova svlačionica pokazuje drugo lice priprema. Ovoga puta, borba se preselila na tablu „Čoveče, ne ljuti se“.
Bitka se vodi između dva tabora. Sa jedne strane to su Stefan Milić i Ognjen Ugrešić, a sa druge Vanja Dragojević i Milan Vukotić. Pravila su jasna, a tenzija još jasnija.
– Stefan Milić je poneo ovu igru i već prvo, drugo veče krenuli smo da igramo. Igramo u parovima jer je zanimljivije – objašnjava nam kapiten na početku partije.
– Trenutno vodimo Vanja i ja – prekida ga Vukotić.
– Ne, ne, Ugrešić i ja vodimo, imamo dve pobede više – odmah uzvraća Milić.
UGREŠIĆ JE STRAH I TREPET OVE IGRE
Dok Milić i Ugrešić drže vođstvo, štoper bez dileme tvrdi da je Ognjen Ugrešić najbolji igrač ove društvene igre. I zaista, svaki pojedeni pijun kod Ugrešića ne završava tiho – figure lete na sve strane, a reakcije su glasne, iskrene i potpuno timske.
– Najveći strah i trepet je Ognjen Ugrešić, koliko on šestica dobija to je neverovatno – objašnjava Stefan Milić.

SOBARICA NAM UKRALA KOCKICE
Na drugoj strani, Vanja Dragojević ne skriva nervozu, ali ni samopouzdanje. Ljuti se, najavljuje preokret i već vidi pobedu svog para, dok Vukotić mirno posmatra, čuva pozicije i čeka trenutak za udarac – baš kao na terenu.
– Ja se ljutim, svaki put me pojedu ispred kuće – iskreno kaže Dragojević.
– Vanja zakuva, a ja smirujem situaciju – kroz smeh priča Milić, a onda dodaje:
– Imamo i jedan problem, sobarica nam je ukrala dve kockice pa se jurimo sa njom da to nađemo.
Ulog? Večera u Beogradu. Gubitnici plaćaju, pobednici pamte. Važnije od rezultata je ono između poteza – smeh, dobacivanja i osećaj zajedništva koji se ne može uvežbati.
– Gubitnici plaćaju večeru, večeras ide preokret i Ugrešić i Milić plaćaju večeru – kaže Vukotić.
– Da, to će biti Dragojević i Vukotić – odmah ima odgovor Milić.
– Ne, to ćete biti vi, a Ugrešić nema pojma ovo da igra – opet se ubacuje Vukotić.
– Kako kradu ova dvojica, Milić je zadužen za krađu, svaki put slučajno preskoči po dva polja više – morala je da bude zadnja kapitenova.
Kada se kockice bacaju bez zadrške, pijuni lete, a porazi prihvataju uz osmeh, jasno je jedno – Partizan ne gradi samo tim, već družinu za velika dela!


Za njih i jeste ne ljuti se covece sto neces uzeti titulu!