Postoje reprezentacije koje osvoje veliko takmičenje, a postoje i ekipe o kojima se decenijama kasnije govori kao o nečemu što je bilo ispred svog vremena. Jugoslavija iz 1990. godine pripada ovoj drugoj grupi.
Na današnji dan, 19. avgusta 1990., u Argentini je treći put postala prvak sveta u košarci. U finalu je savladan Sovjetski Savez sa ubedljivih 92:75, a generacija Dušana Ivkovića završila je turnir na način koji je najbolje pokazao koliku je moć tada imala.
Bio je to treći svetski tron Jugoslavije, posle titula iz 1970. i 1978. godine.
Počelo je porazom koji niko nije očekivao
Put do zlata, međutim, nije bio savršen.
Jugoslavija je već u prvoj fazi doživela ozbiljno upozorenje. Portoriko ju je 10. avgusta savladao sa 82:75, što je na kraju ostao jedini poraz Ivkovićevog tima na čitavom prvenstvu. Turnir je završen sa učinkom sedam pobeda i jednim porazom.
Posle toga više gotovo da nije bilo greške.
U drugoj grupnoj fazi pao je i Sovjetski Savez sa 100:77, uz 21 poen Tonija Kukoča. Već tada je bilo jasno da Jugoslavija ima tim spreman da ide do kraja.
A onda je došlo polufinale koje je možda najbolje opisalo kvalitet te generacije.
Dražen zatrpao Amerikance
Sa druge strane stajale su Sjedinjene Američke Države, predvođene mladim igračima poput Alonza Morninga i Kenija Andersona, dok je selektor bio Majk Križevski.
Jugoslavija je pobedila 99:91.
Dražen Petrović ubacio je 31 poen i pogodio šest trojki, dok je Toni Kukoč uz 19 poena imao i devet asistencija. Amerikancima nije pomoglo ni 28 poena Morninga.
Posle toga ostao je još samo Sovjetski Savez.
A finala, praktično, nije ni bilo.
Sovjeti slomljeni već do poluvremena
Jugoslavija je 19. avgusta u Buenos Ajresu izašla na teren po treće svetsko zlato i već do odmora napravila ogromnu razliku.
Na poluvremenu je bilo 52:34.
Do kraja nije dozvolila rivalu da ozbiljno ugrozi pobedu – konačnih 92:75 značilo je povratak na svetski tron posle 12 godina.
Najefikasniji u finalu bio je Žarko Paspalj sa 20 poena, Petrović je dodao 18, a Kukoč 14.
I upravo je Kukoč na kraju proglašen za najkorisnijeg igrača Mundobasketa. Turnir je završio sa 16,5 poena u proseku, dok je Petrović sa 18,4 bio najbolji strelac Jugoslavije. Kukoč i Vlade Divac našli su se i u najboljoj petorci prvenstva.
Pogled na imena govori dovoljno
Petrović. Kukoč. Divac. Dino Rađa. Paspalj. Jure Zdovc. Predrag Danilović. Željko Obradović.
Sama lista igrača danas zvuči gotovo nestvarno, naročito kada se zna šta su mnogi od njih kasnije napravili u evropskoj košarci i NBA ligi.
Još važnije, Argentina 1990. nije bila izolovan uspeh. Ta generacija osvojila je Evropsko prvenstvo 1989, Svetsko prvenstvo 1990. i zatim ponovo Evropsko prvenstvo 1991. godine – tri velika takmičenja zaredom.
FIBA tu reprezentaciju opisuje kao jednu od velikih ekipa tog perioda, a Jure Zdovc je godinama kasnije njen stil opisivao na jednostavan način – igrači su se toliko dobro poznavali da su, kako je rekao, praktično mogli da igraju „zatvorenih očiju“.
Poslednji Mundobasket jedne države
Istorijska težina finala u Buenos Ajresu postala je još veća tek kasnije.
Prvenstvo 1990. bilo je poslednje Svetsko prvenstvo na kojem su nastupile i tadašnja Jugoslavija i Sovjetski Savez u tim državnim oblicima. Političke promene koje su usledile potpuno su promenile mapu Evrope, ali i reprezentativnu košarku.
Zato rezultat 92:75 danas predstavlja mnogo više od jednog finala.
Bio je to trenutak u kojem su se Petrović, Kukoč, Divac, Paspalj i ostatak jedne neverovatne generacije popeli na vrh sveta – nakon što su u završnici turnira prvo pobedili Amerikance, a zatim gotovo bez drame završili posao protiv Sovjeta.
Trideset šest godina kasnije, 19. avgust ostaje datum jednog od najvećih dana jugoslovenske košarke.