Budimo u kontaktu

SRBIJA KOŠARKA

DŽENKINS ZA MAXBET SPORT Zvezdini navijači su mi prijatelji, pomogli su mi kada sam bio sam u Beogradu! Zovu me Đenka i u inostranstvu (VIDEO)

Djordje Miljanic

Objavljeno

,

Čarls Dženkins je bio u prazničnom raspoloženju (Foto: MaxBet sport)

Oduvek je plenio borbenošću, harizmom, pozitivnim stavom… Kroz razgovor sa njim može da se dođe do zaključka da se radi i o poprilično dubokoumnom čoveku. U životu je prošao kroz “sito i rešeto”, što je iskoristio da unapredi sebe kako privatno, tako i profesionalno.


ENGLESKA: Kvota kladionice MaxBet na pobedu Liverpula protiv Brenforda je 1.60. Meč počinje u 18:30.


Tog 30. jula 2013. godine se dogodila istorija. Za jednog čoveka i za jedan klub. Iz ove perspektive davno prošlo vreme, ali opet toliko blisko, pogotovo kada se prisetimo svih njihovih dostignuća. Po dve titule u ABA ligi i Superligi Srbije, tri Kupa Radivoj Korać, jedno MVP priznanje i mnogo požrtvovanja i emocija uključenih u čitav jedan proces.

Tada je Čarls Dženkins potpisao za Crvenu zvezdu. Niko nije ni slutio koliko će jedan Amerikanac iz Bruklina da bude povezan sa jednim srpskim klubom, njegovom istorijom, navijačima, kulturom… Na kraju krajeva, o pomenutim stvarima najbolje govori činjenica da se on četiri puta selio u Beograd kako bi se u njemu bavio košarkom!

Poslednji put je njegova destinacija bila malo drugačija. Ne mnogo, pošto trenutno nastupa ne tako daleko od mesta na koje je navikao – u FMP-u. I sa njime ostvaruje sjajne rezultate, pa trenutno zauzima visoko treće mesto na tabeli jadranskog regionalnog takmičenja.

Popularni Đenka je oduvek bio kvalitetan sagovornik i uvek je imao nešto zanimljivo da kaže. Otvoren je po pitanju svih tema, a o većini stvari ima dosta dubokoumno mišljenje, što je još jednom potvrdio i u intervjuu za MaxBet sport.

Kako Vam je u FMP-u?

– Sjajno mi je ovde. Imam sve što želim. Dobar tim, mlade igrače koji su motivisani da igraju, ulogu koja mi odgovara, trenera koji mi veruje i saigrače koji me poštuju. Mislim da sam u savršenoj situaciji.

Koja je bila Vaša inicijalna misao kada je stigla ponuda iz Železnika?

– Bio sam uzbuđen. Iskreno, mislio sam da odustanem od igranja košarke, imao sam porodične probleme kod kuće koji su me sprečili da igram prošle sezone, tako da nisam znao da li ću opet da dobijem priliku posle jedne godine neigranja. Da dobijem poziv od Filipa (Čovića) i trenera, koji su iskazali interesovanje da me dovedu, bez obzira na to kroz šta sam prošao, rekli su mi da će da me sačekaju ako mi je potrebna mentalna priprema da zaigram. To je sve ono što sam želeo. Osećam da im dugujem jer su mi dali priliku da opet igram. Zaista sam im zahvalan.

Čarls Dženkins u dresu FMP-a (Foto: Starsport)

Kako se sada osećate?

– Osećam se sjajno. Pitao sam se kako ću da se osećam kada se budem vratio, da li ću da imam istu želju i motivaciju, ali prvog dana sam se osećao kao da sam mlad igrač, kao kada sam prvi put došao u Srbiju. Kada je mentalni deo u pitanju, pokušavam da budem što bolji, da učinim sve kako bi tim pobedio… Osećam se dobro.

Koliko daleko FMP može da ode ove sezone?

– Nisam od onih što vole da prognoziraju. Imamo dobru bazu, temelj, dobru svlačionicu i trenere… Radimo naporno iz dana u dan da napravimo sezonu uspešnom. Ako budemo nastavili da sledimo plan trenera i ako ostanemo zdravi, imamo dobru priliku da priredimo neka velika iznenađenja.

OSEĆA SE ODLIČNO

Od bavljenja košarke ste napravili pauzu od godinu dana, pa Vam je verovatno bilo potrebno nešto vremena da se vratite u optimalnu formu. Koliko ste napredovali u tom segmentu u periodu otkako ste došli u FMP do danas?

– Neverovatan. Prvog dana kada sam došao osećao sam se čudno. Trčao sam, utrčavao i osećao sam da sam u veoma lošoj kondiciji. Jedva sam mogao da izdržim ceo trening. Trener je bio zaista strpljiv i pomogao mi da prođem kroz čitave pripreme, jer je bilo veoma teško za mene. Danas sam u istoj kondiciji kao i drugi. Ovde sam već četiri meseca, naporno radim i treniram, jedem prave stvari, odmaram se kvalitetno… Sada se osećam odlično, pogotovo u odnosu na početak. Bar 10 puta bolje.

Vratimo se malo nazad u prošlost. Potpuno neočekivano je vaša sestra postala viralna na internetu. Poznata je njena reakcija na navijače Crvene zvezde i njihovu gromoglasnu pesmu sa tribina.

– Kada vidi to i dalje se iznenađuje kako ljudi pričaju o tome. Mislim da snimak ima milion pregleda na Jutjubu. Nije razumela šta se dešava. To je bila prva evroligaška utakmica na kojoj je bila. Do tada nas je gledala samo protiv Radničkog u ABA ligi, pa kasnije u KLS. Do tada je videla samo „Pionir“ sa manje navijača. Nije razumela da su navijači toliko aktivni kada su u pitanju utakmice.

Stekli smo utisak da vam je podrška porodice poprilično važna. Koliko vam znači što je ona uz vas?

– Mnogo mi je važna. Moja porodica nije mnogo velika, blizak sam samo sa nekoliko članova. Sa onima koji su aktivno u mom životu, volim ih svim srcem. Stalo mi je da znam šta rade svakog dana i kako se osećaju, stalo mi je da im pomognem kada imaju neki problem…

Vremenom ste pokazali da se vaš karakter dosta razlikuje od drugih profesionalnih sportista. Čvrsto ste sa obe noge na zemlji, niste kao NBA zvezde koje se trude da pokažu glamur, luksuz, materijalno bogatstvo…

– Nisam takav. Mislim da su takvi ljudi, pogotovo na društvenim mrežama, slabi. Iskreno, ako moraš da odeš toliko daleko da pokažeš ono što poseduješ, mislim da nešto propuštaš. Što se mene tiče, volim da se smejem i da zasmejavam druge, ne volim da budem preozbiljan jer je život prekratak. Imam članove porodice koji su veoma ozbiljni, koji rade veoma ozbiljne stvari na dnevnom nivou. To nije nešto što čemu težim, to nije onako kako moji bliski funkcionišu. Moj otac, majka, sestra, svi mi volimo da se šalimo. Takva sam ličnost. Što se tiče skromnosti, za mene je to ono čime upravljam svojim emocijama. Nikada nisam previše srećan, ali nikad i nikad previše tužan. Volim da se potrudim da zadržim savršeni balans. Ljudi me ovde vole zbog načina na koji ih tretiram, a prema njima se odnosim sa puno poštovanja, da li da sam na ulici, gde se dva sata slikam sa navijačima, ili na društvenim mrežama gde odgovaram ljudima, šaljem im poruke… Jednostavno, takva sam osoba. Mislim da nisam ništa bolja osoba od drugih samo zato što igram košarku. Svi smo mi ljudi.

Nadimak po kome ste postali poznati. Đenka, dobili ste na pripremama sa Crvenom zvezdom na Zlatiboru. Možete li da se prisetite momenta kada se dogodilo da vas neko tako prozove?

– Tokom moje prve godine u Zvezdi, tokom priprema na Zlatiboru mi je cimer bio Simke (Marko Simonović prim.aut). Nisam ga dobro znao, ali smo imali dosta večeri u sobi tokom kojih smo pričali o Srbiji, Zvezdi… I onda je izgovorio moje prezime i pitao me da ga spelujem. Počeo sam na mom jeziku: „J-E-N“ i tako dalje, da bi mi on rekao kako se piše na srpskom: „DŽ-E“… Onda je shvatio da ima lik iz srpskog filma sa sličnim imenom – Đenka. Nekoliko sekundi mi je rekao da će tako da me zove. Prihvatio sam to, dopalo mi se, a onda je on to razglasio novinarima na Zlatiboru. Da budem iskren, nisam očekivao da će tako da se zadrži taj nadimak. Nisam očekivao da će tako da me zovu 10 godina kasnije, već da će da bude šala koju smo imali samo na tim pripremama. Ispostavilo se da mi je to postao nadimak za celu karijeru.

Da li su Vas tako zvali i van Srbije?

– Ne uvek, ali da. U Milanu sam čuo da su me tako nazvali nekoliko puta, ali u Rusiji stalno, pogotovo što sam igrao sa Pefijem (Stefan Marković prim.aut) u Himkiju. Kada su njega čuli da me tako zove, onda su i drugi igrači tako počeli. Došlo je i do toga da me američki saigrači tako zovu. Ovde u FMP-u me najviše tako zovu, svaki dan tako.

Čarls Dženkins nosi broj 22 zbog smrti svog brata koji je poginuo sa toliko godina (Foto: Starsport)

Da li ste na kraju odgledali film u kome se pojavljuje Đenka?

– Dva puta. Prvi put kada smo se vozili autobusom nazad sa nekog gostovanja i spavao sam. Odjednom su počeli da viču „Đenka, Đenka!“. Trener Dejan (Radonjić prim.aut) je počeo da se smeje, jer je film bio pušten. Onda sam otišao kući i odgledao ga. Shvatio sam da je Đenka iz filma zapravo smešan tip.

Dok ste nosili dres Crvene zvezde, mnogo puta ste nastupili u “večitim derbijima” koji su često umeli da budu dosta “zapaljivi”. Bilo je i tuča, ali vi ste uvek uspevali da zadržite pribranost. Kako Vam je to uspevalo?

– To je deo onoga odakle sam. Kada sam bio mlad, moji rođaci su se stalno tukli. Kada smo bili po parkovima, uvek je postojala mogućnost da se potučeš kako bi izašao odande. To je bilo normalno za nas. Tako da sam znao da u profesionalnoj košarci nema šanse da se dogodi prava tuča. Znao sam da takve stvari neće da me dekoncentrišu od igranja, pogotovo što sam u životu viđao mnogo ružne stvari. I događale su mi se mnogo ružne stvari. Uspevao sam da zadržim pribranost jer je to bilo košarkaško gurkanje, a ne prava pravcata tuča, gde neko može da nastrada. Mislim da nema šanse da se takva tuča dogodi u košarkaškoj utakmici. Mislim i da neki igrači glume da su opasni više nego što jesu, jer znaju da će saigrači da ih zaustave. Ili sudije. Mislim da to nije nešto zbog čega bi trebalo da se brine. Jedini put kada sam bio zaista zabrinut je kada sam video da su navijači Partizana pokušali da se uključe.

Kako ste se osećali u tim momentima?

– Nisam mogao ništa da uradim tu. Naravno, nisam želeo da ostavim svoje saigrače. Ako se dogodi, dogodi se, to je deo života.

O ZASLUGAMA

Danas je Crvena zvezda standardni evroligaš i u periodu od prethodnih 10 godina je poprilično napredovala. Da li osećate da ste i vi zaslužni za to što je postala ono što je danas?

– Mislim da nije tako. To bi moglo da se kaže za Lazu (Branko Lazić prim.aut) više nego za bilo koga drugog. Mislim da sam samo bio deo dobrih timova. U prvoj sezoni nismo bili tako dobri, ali u naredne dve smo bili dobri u Evroligi. Mislim da je su Laza i Simke najzaslužniji za to, srpski igrači koji znaju sistem, koji imaju radnu etiku, rutinu, da pomognu svakom strancu da se adaptiraju. Mislim da nisam ja taj, nego oni.

Svakako ste imali ulogu u svemu tome…

– Imao sam. Naučio sam kako da igram u Evropi, kako da igram odbranu, kako da promenim pristup utakmicama. Lazić, Dangubić, Simke, trener Dejan… To su momci koji zaslužuju sve zasluge, a ne stranci.

Tri puta ste dolazili u Zvezdu, a četiri puta u Beograd. Jasno je da sa njom imate jaku povezanost. Da li postoji neki dublji razlog zbog kog ste se uvek vraćali?

– Zemlja. Igranje u Srbiji. Znate kako ljudi kažu za neka mesta da su im drugi dom. Meni je Beograd drugi dom. Kako se osećam kada sam ovde, podrška koju dobijem od kluba, igrača, navijača, osećam se kao da igram kod kuće. Kao kada sam igrao na koledžu i na Long Ajlendu. Vraćajući se ovde uvek sam mogao da budem to što jesam. U drugim klubovima sam uvek imao uloge koje mi ne odgovaraju, zbog čega i nisam ostajao dugo u tim klubovima. Znam da uvek kada se vratim ovde da ljudi znaju kakav sam igrač i šta mogu da uradim. To je ono što sam tražio. Imate momka kao što je Majk Džejms koji u bilo kom timu znaju šta mogu da očekuju od njega. Imate momka kao što sam ja koji ode u druge klubove i muči se da pronađe svoj identitet i ulogu. Kada se vratim ovde, znam da ću da dobijem ulogu koja mi odgovara i ljude koji me podržavaju.

FOKUS KAO SUPERMOĆ

U važnim utakmicama ste uvek insistirali na fokusu. Da li je to bila kao neka vaša supermoć? Da se izolujete od svega i da se 100 odsto posvetite košarci.

– Želeo bih da mogu da budem takav sve vreme. Mislim da to ima veze sa pritiskom koji smo imali tada. Jedne godine smo izgubili od Cibone na Fajnal foru ABA lige i sećam se kakav je bio osećaj. Kakav je Beograd bio tada. Uvek sam se sećao tog osećaja i želeo sam da učinim sve da pomognem timu. Trener je dugo pričao sa nama o tome kako da damo maksimum. Mnogo sam razmišljao o tome i napravio raspored za svaki dan. Nisam pričao sa medijima, krio sam se u svlačionici dok novinari ne odu posle utakmica. Nisam imao distrakcije, nisam čuo ništa, nisam slušao ništa… Bio sam spreman za sve.

Čarls Dženkins je oduvek imao poseban odnos sa navijačima Zvezde (Foto: Starsport)

Kako vam se čini današnja Crvena zvezda?

– Današnja Zvezda je mnogo drugačija u odnosu na vreme kada sam ja bio tamo. Mislim da je sastav napravljen da dođe do plej-ofa, možda čak i do Fajnal fora Evrolige. Što je stvarno dobro da se vidi. Borimo se u Evroligi poslednjih 10 godina i činjenica da imaju tako dobar sastav koji igra pred najboljom atmosferom u Evropi, mislim da imaju šansu da naprave dobre stvari.

Sada za Zvezdu igra Hasan Martin, vaš saigrač iz Olimpijakosa svojevremeno. Da li ste pričali o njegovom dolasku na Mali Kalemegdan u momentima kada je to bila aktuelna priča? Da li ste mu dali neki savet?

– Bio sam iznenađen kada sam video da dolazi u Beograd. Mislio sam da ima još godinu dana u ugovoru sa Olimpijakosom. Nismo nešto preterano pričali, samo me je pitao gde je najbolje da se živi i šta ima u gradu za njegovu ćerku. Ništa više od toga. Uglavnom pričamo o onome što se dešava sada, o sezoni, kako stvari idu i tako to.

Poznato je i da ste veliki prijatelj sa Kevinom Panterom, sada kapitenom Partizana. Kako su tekli vaši razgovori kada je iskrsla priča da bi mogao da pređe u redove Zvezdinog “večitog rivala”?

– Znao sam da će to da se dogodi. KP (Kevin Panter prim.aut) smo prijatelji. Pravi prijatelji, ne samo u košarkaškom svetu. Pričali smo sve vreme o timovima koji su bili zainteresovani za njega. Pre nego što je potpisao me je pozvao i rekao: „Hej čoveče, potpisaću za Partizan“. Tako da, znao sam. Moja reakcija je bila da je imao dobru sezonu u Evroligi sezonu pre, da je igrao dobro na Fajnal foru, pa sam očekivao da će neki drugi tim da ga potpiše. Mislio sam da će CSKA da ga dovede ili da će da se vrati u Milano. Bio sam iznenađen da je pristao da ode u Partizan koji je igrao Evrokup te godine.

VEZA SA NAVIJAČIMA

Vaša povezanost sa Zvezdinim navijačima je takođe poznata. Svojim zalaganjem ste postali njihov ljubimac. Šta mislite o tome?

– Mislim da su društvene mreže mnogo pomogle u izgradnji tog odnosa. Sećam se da, kada sam tek došao u Beograd, pokušao sam da pričam sa njima na Tviteru. Pisao sam poruke na srpskom jeziku kao što su „dobro jutro“ ili „dobar dan“ i takve stvari. Oni bi mi odgovarali i onda bih započinjao razgovor sa njima. I kada bismo se videli na ulici i restoranu, vodili bismo prave razgovore. Za mene je to bilo važno, pogotovo što sam u početku bio potpuno sam ovde. Imao sam 23 godine, porodica mi nije bila tu. Navijači su mi bili kao prijatelji, iskreno. To što sam uspeo da steknem prijatelje van kluba je za mene nešto specijalno. Sada, kada se prisetim, svi me istinski poznaju. Štaviše, desilo mi se da imam saigrače sada u FMP-u koji su se 2014. godine slikali sa mnom, kada su bili klinci, a sada igramo zajedno. Navijači Zvezde mi mnogo znače i nastaviću da imam dobre odnose sa njima. Oni me podržavaju i kada odem u druge klubove i oni znaju da uvek navijam za Zvezdu, jer je taj klub veoma važan za mene. Uvek ću da imam blizak odnos sa njima.

Šta možemo da očekujemo od Čarlsa Dženkinsa u budućnosti?

– Sada sam u drugoj polovini svoje karijere, pa želim da pričam i razmišljam o sadašnjosti. Želim da uradim sve da pomognem FMP-u, da postanem bolji, da budem bolji vođa, da imamo više uspeha. Moj posao je da igram dobro u FMP-u. Videćemo šta će da bude, a prioritet je da pomognem da klub dostigne najbolje rezultate.

PROČITAJTE JOŠ:

NOVOGODIŠNJI INTERVJU Milojević: Nisam zadovoljan urađenim u Evropi! Pogrešna se slika stvorila o Azaroviju! Ne treba mi pet pojačana, biću zadovoljan sa…

DA SE RONALDO KOMOTNO OSEĆA Saudijci prave “pustinjske galaktikose”, tri mete od juna…

Kliknite da ostavite komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Strogo je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija MaxbetSport.rs ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije MaxbetSport.rs.