Budimo u kontaktu

SRBIJA KOŠARKA

MASKE (NI)SU PALE Umesto da učimo na greškama, mi ih ponavljamo: Srpska košarka je odavno na aparatima

Djordje Miljanic

Objavljeno

,

Svetislav Pešić i Nikola Jokić (Foto: Starsport)

Rezultati seniorske reprezentacije su samo odraz čudnih odluka ljudi iz sporta koji često nazivamo nacionalnim. Postoji čitav niz neadresiranih problema unutar svih mogućih struktura.


Na meču Empoli – Roma, naša kladionica nudi kvotu 2.70 za igru 2-2.


“Nešto je trulo u državi Danskoj”. Kada čuvene reči jednog Vilijama Šekspira postanu fraza i kada usled preučestale upotrebe postanu izlizane, to dovoljno govori koliko na ovom svetu ima nelogičnih stvari, nepravilnih, da ne kažemo pokvarenih.

Pošto je došlo vreme da se kritikuje neuspeh košarkaške reprezentacije Srbije na Evrobasketu, usudićemo se da iskoristimo baš njih, iako smo svesni činjenica koje smo naveli u vezi sa njima.

Dakle, “orlovi” su u osmini finala pomenutog takmičenja odigrali ispod svakog nivoa i izgubili su od Italije koja ih je u svakom smislu nadigrala i nadmudrila. Zato ćemo se prvo osvrnuti na ono što smo mogli da vidimo putem televizijskih prenosa.

SELEKTOR SVETISLAV PEŠIĆ

Daleko od toga da se može reći da nije radio svoj posao. Štaviše, dao je sve od sebe kako bi ga obavio na svoj način. Međutim, nemoguće je ne postaviti pitanje da li ga je vreme pregazilo, pošto njegovi metodi dosta odudaraju od drugih trenera.

Na primer, kada su selekcije pristigle u Berlin kako bi se takmičile u eliminacionoj fazi, popularni Kari je na slobodan dan organizovao trening, dok su njegove kolege svoje pulene poštedele bar na taj jedan dan.

Ovakav metod može da donese benefite, po principu “bez rada nema ni uspeha”. Ali, može da stvori i kontraefekat kod igrača, pošto je svakom živom stvoru potreban odmor, a pogotovo profesionalnim sportistima, pa ne čudi što smo jednom prilikom čuli od Nikole Kalinića kako izgovara: “Nadam se da će dati slobodan dan, ja sam svakako slobodan sutra, šta god on (Pešić) rekao”.

Naravno, ova rečenica je izgovorena u šali, ali dovoljno govori o tome da Svetislav Pešić nije bio dosledan sebi, pošto je mnogo puta ponovio da je takmičenje naporno, a igrači su kakvu-takvu poštedu mogli da dobiju samo tokom utakmice u vidu izmene ili kontrole minutaže.

Što se selekcije tima tiče, tu je bilo možda najviše kontroverzi, pogotovo nakon čitave sage sa otkazima Milošu Teodosiću i Danilu Anđušiću. Svakako, selektor je mislio da je izabrao 12 idealnih ljudi koji najbolje funkcionišu zajedno, ali se ispostavilo da zapravo ništa ne funkcioniše.

Važno je napomenuti da, iako je jedan od najiskusnijih stručnjaka u Evropi, nije imao nijedan “trik u rukavu”, kao što je njegov daleko mlađi kolega Đanmarko Poceko imao. Plan B jednostavno nije postojao. Ili bar da se igrači motivišu kada je postalo jasno da su potpuno demotivisani. Reakcije “starog lisca” nije bilo, ponekad ni u vidu pravovremenog tajmauta.

Sve je izgledalo idealno, do trenutka kada više nije. Tada je usledio “potop” i sva odgovornost pada na selektora Svetislava Pešića, iako on ni blizu nije jedini problem sa kojim se naša košarka suočava.

URUŠAVANJE KOŠARKE

Tema urušavanja košarke je toliko glomazna, da je pitanje da li će moći da stane u ovaj tekst. Ona kreće od samog Košarkaškog saveza Srbije, pa preko domaćih i regionalnih liga, pa sve do samih klubova, trenera, igrača, menadžera, pedagoga, psihologa, roditelja… Generalno, nemamo zdravu atmosferu u jednom od najpopularnijih sportova u zemlji.

I dalje smo svedoci da se sa potencijalnim reprezentativcima ne komunicira, često čujemo izjavu nekog od njih da nisu dobili poziv ni od koga iz “kuće košarke”, a neki čak za otkaze u nacionalnom timu saznaju preko novina.

Ono što je odavno trend među selekcijama je potraga za emigrantima sa korenima zemlje koja ih kontaktira. Recimo, dugo smo pričali o Frenku Kaminskom kao potencijalnom pojačanju za reprezentaciju, a sa time još uvek nismo raščistili. Tu je i Džon Končar, igrač Memfisa koji bi bez ikakve sumnje bio ozbiljniji kandidat za 12 izabranih putnika na neko od takmičenja.

Naravno, pomenuti problem je najmanji u moru drugih koji se ističu. Klubovi funkcionišu na ivici egzistencije, veliki košarkaški centri se gase uprkos donacijama, takse za nastup u takmičenjima i za sudije su sve veće, zarade sve manje… Zdrav košarkaški projekat ne postoji u našoj zemlji, osim onih kratkoročnih kojih je sve više, koji zapravo ničemu ne služe osim da postoje i gazdama donesu brz novac.

Ukratko, kada sve reprezentativne selekcije ne funkcionišu, od pionira, preko kadeta i juniora, do omladinaca, teško da će i seniorska donositi rezultate. Ponekad se možda i dogodi neki izuzetak, ali veoma retko.

Nekada smo “mazali oči” sebi takvim povremenim uspesima, tipa osvajanje uzastopnih srebrnih medalja ili neko odličje u mlađim kategorijama kako bismo sebi dali za pravo da se nazovemo “zemlja košarke”. Sada više ne možemo ni to.

JAVNOST

Selektor Svetislav Pešić je temu javnosti mnogo potencirao pred Evrobasketa i tokom istog. Nije bio zadovoljan očekivanjima koje ima, euforijom koju je navodno izazvala i tako dalje. Istina je da postoji jednostavan način kako izolovati svoj tim od takvih stvari. Pogotovo što su igrači prema priznanju kapitena Vladimira Lučića sami sebe isključili iz cele te priče.

Ono što možemo da kažemo na tu temu je to što su se promenili kriterijumi kod košarkaške publike. Veličamo vrednosti ugovora pojedinaca, njihova individualna priznanja u svojim klubovima… Te stvari jesu za pohvalu i divljenje, ali nije nešto čemu bi trebalo pridavati previše pažnje. Naravno, pod uslovom da želimo reprezentativni uspeh.

Lako se odričemo onih koji su donosili bilo šta, neke delimo na zvezdaše i partizanovce, pravimo podele… Potcenjujemo one manje kvalitetne nauštrb, naizgled, više kvalitetnih, podsmehujemo se jednima, dok amnestiramo druge…

ZAKLJUČAK

Talenta će u Srbiji uvek biti. Tradicionalno ćemo prosuti veliki broj onih koji ga poseduju, pojaviće se povremeno neki vanserijski… Ali, šta se tačno radi da taj talenat donese ono što već decenijama čekamo?

Pojedinačni kvalitet reprezentativaca je veliki, ali je nacionalni tim na nivou Finske, Češke Republike… U proteklih nekoliko godina smo dobili sijaset opomena, napravili smo mnogo grešaka i iz njih ništa nismo naučili.

Kao što u roku od godinu dana nismo naučili kako da izbegnemo katastrofu od Italije.

PROČITAJTE JOŠ:

NOVINAR RTS ZAPALIO DRUŠTVENE MREŽE Šarenac: Nisu nam odgovarale tri medalje za pet godina! Hteli smo više

NEKA ČUDNA TRANSFER POLITIKA Zvezda proda jednog od najvećih evropskih talenata, a dovede čoveka koji jedva diše…

1 komentar

Ostavite komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Strogo je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija MaxbetSport.rs ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije MaxbetSport.rs.