
Slatko-gorka jesenja titula za Partizan. Slatka, jer nagoveštava bolje dane i daje za pravo navijačima da veruju da su crno-beli ponovo konkurentni u domaćim okvirima. Gorka, jer je polusezona završena porazom od IMT u Loznici (1:0).
I ne boli poraz kao poraz, već način na koji je pretrpljen. Partizan za više 100 minuta igre (računajući i nadoknadu oba poluvremena) nije uspeo da stvori „krštenu“ priliku. Kao da su igrači već mislima bili na mini-odmoru. Da im je nedostajalo želje, konstatovao je i trener Nenad Stojaković.
Propuštena je prilika da se na pauzu ode sa četiri boda više u odnosu na večitog rivala Crvenu zvezdu, pa će „parni valjak“ na proleće da proba da odbrani ili uveća bod prednosti koji je stekao. Trnovit je put do titule koja se u Humskoj čeka od 2017. godine. Na klupu aktuelnog šampiona vraća se Dejan Stanković, koji je već imao iskustva u ovakvim situacijama kad je morao da juri prednost najvećeg rivala.
Zbog toga legitimno pitanje koje se sada postavlja glasi: Šta je sve potrebno Partizanu da osvoji titulu? Nekoliko je odgovora.
NAPADAČ – JOVAN MILOŠEVIĆ ILI NEKO DRUGI
Najavili su iz Humske juriš na Jovana Miloševića, ali za sve se pita njegov klub Štutgart. „Švabe“ će, u najmanju ruku, želeti dobro da ga naplate, čak i da odustanu od ideje da ga vrate, a to ne ide u prilog crno-belima. Opcija o pozajmici na još šest meseci zvuči najrealnije jer igrač ne želi da ide iz Beograda i komforno se oseća u dresu Partizana. A posle? Ko zna…

Ako se desi najgori scenario i Milošević se vrati u Nemačku, moraće sportski sektor u potragu za novim golgeterom. Čačanin nije mogao da pomogne drugovima u Loznici zbog povrede šake, što se i te kako osetilo u igri Partizana. Andreju Kostiću potrebno je još neko vreme kako bi mogao da postane prva opcija, pokazao je to duel protiv IMT.
ISKUSTVO i LIDER U ODBRANI
Boljka koja je Partizan najviše koštala na startu sezone u Evropi. Vukašin Đurđević je pravio gluposti, Nikola Simić nije imao uz koga da uči, iako iz dana u dan postaje sve bolji. Mateja Milovanović se povredio, a Stefan Milić kasno ušao u ritam.

Povratkom Marija Jurčevića možda poslednja linija postane kompaktnija, ali i dalje joj je neophodan jasan i konkretan lider. A niko od pomenutih to nije, možda bi Simić jednog dana mogao da postane. Podatak koji najbolje svedoči o tome je činjenica da je Partizan u porazu od Železničara iz Pančeva, na debiju Nenada Stojakovića, igrao sa zadnjom linijom čiji je prosek bio manji od 19 godina.
KONSTANTNO KRILO
Nema toga ove sezone u ekipi Partizana. Umeo je Demba Sek nakratko da zasija, ali to je bilo nedovoljno. Bogdan Kostić je tek iskusio čari superligaškog fudbala, ali je zbog povrede završio polusezonu pre njenog kraja. Ibrahim Zubairu je neprepoznatljiv posle teškog loma noge i evidentno je da igra pod ručnom zbog straha. Trenutno je najkonstantniji Nemanja Trifunović, ali i on se probudio u poslednjih mesec dana.

Ako bi se desilo da on ili Zubairu budu prodati, ili čak obojica, jasno je da bi crno-beli morali u potragu za novim „vingerom“. A to bi moralo da bude pojačanje vredno pažnje. Neko ko potezom može da reši utakmicu ili makar da podigne publiku na noge.
NOVI TRENER?
Namerno smo stavili znak pitanja. Jer to je pitanje koje će sebi morati da postavi sportski sektor crno-belih. Sa Nenadom Stojakovićem urađeno je isto što i sa Srđanom Blagojevićem. Mandat mu je oročen na godinu dana. To ostavlja opciju da Partizan na leto traži novog trenera i onda se nameće pitanje – a zašto ne već u januaru?

Zašto novi trener? Na pet utakmica pod Nenadom Stojakovićem Partizan nije primio gol samo na jednoj – protiv Javora (4:0). Bio je to meč u kom su Ivanjičani najmanje dva puta mogli da zatresu mrežu crno-belih, ali nisu najviše zahvaljujući prisebnošću Stefana Milića i golmana Marka Miloševića.
Od pet utakmica sa novim trenerom Partizan je izgubio dve i u njima je bio potpuno nadigran od rivala koji su relativno skoro kročili na superligašku scenu (Železničar i IMT). Kad se na to nadoveže i činjenica da je „parni valjak“ morao da strepi za trijumf nad Napretkom u Humskoj (3:2) i da je od najgoreg tima lige primio dva gola za tri minuta, jasno je da Nenad Stojaković nije mnogo odmakao od svog prethodnika Srđana Blagojevića.
Česti kiksevi Crvene zvezde ove jeseni, nezamislivi za neki minuli period, doprineli su tome da Partizan ispliva na vrh Superlige. Da li je mogao da ima veću prednost? Verovatno jeste. Da li će bod viška da bude dovoljan na proleće sa ovakvim odnosom snaga? Ostaje da se vidi. Čeka nas zanimljiva trka za šampiona u kojoj iz prikrajka učestvuje i Vojvodina.

Nema titule.
Sad ce da kiksnu jos dve do tri i adio…
Svi veoma dobro znaju sta je potrebno da ne Partizan nego neki drugi klub bude prvak…..
..
Osim promene ambijenta u kom se zna ko mora da bude prvi…treba mu tim jer ovaj tim nema kvalitet,to je vidljivo iz aviona.Ako mogu da prodaju Simića, onda to treba odmah uraditi,to je običan prosečan igrac i npr Skoko iz Javira je za njega IGRAČINA.Prostio prodas ovog dovedes Skoka i zaradiš pare.Ne znam sta rade Lazilovic i Sulejmani.Ista stvar sa Ugrešicem,tiaj nije ni prosečan igrač…Sve osim Roganovića,Kostića i Trifunovića ladno mogu zameniti. Miloševića ne spominjem jer on nije nas-na žalost.Trener treba pod hitno jer ovo je fudbalski Ocokoljic…