
Evropska košarka nalazi se pred možda najvećom promenom u poslednjih nekoliko decenija. Pod pritiskom sve ozbiljnije konkurencije i planova NBA da proširi uticaj na evropsko tržište, Evroliga radi na transformaciji takmičenja, a jedna od ključnih novina mogao bi da bude prošireni franšizni model.
U centru te priče nalaze se Crvena zvezda i Partizan, koji se već pominju među glavnim kandidatima za dobijanje statusa franšize. Ali šta to zapravo znači i kako bi takav potez mogao da promeni budućnost dva najveća srpska kluba?
Šta je franšiza u Evroligi?
Najjednostavnije rečeno, franšiza podrazumeva stalno članstvo u ligi.
Za razliku od tradicionalnog evropskog sportskog modela, gde se mesto u elitnom takmičenju uglavnom obezbeđuje rezultatima na terenu, franšizni sistem omogućava klubu dugoročno ili trajno mesto u takmičenju.
Klub koji dobije status franšize postaje partner lige i dobija garantovano učešće bez potrebe da svake godine iznova dokazuje da zaslužuje mesto među najboljima.
Evroliga već godinama funkcioniše kao svojevrsni hibridni model. Najveći klubovi imaju dugoročne licence, dok se deo učesnika menja iz sezone u sezonu kroz Evrokup, domaća prvenstva ili specijalne pozivnice.
Plan koji se sada razmatra predstavlja korak dalje ka zatvorenijem sistemu.
Anderson ogolio detalj iz Arene o kom bruji region – evo šta je Avramović uradio pre šuta za titulu!
Kako funkcioniše franšizni model u NBA?
Najpoznatiji primer franšiznog sistema je NBA liga.
U američkoj košarci ne postoji ispadanje iz lige niti promocija iz nižeg ranga. Klubovi imaju trajno mesto u takmičenju i istovremeno učestvuju u raspodeli prihoda koje liga ostvaruje od televizijskih prava, marketinga, sponzorstava i drugih komercijalnih aktivnosti.
Takav model investitorima pruža sigurnost, jer unapred znaju da klub neće izgubiti mesto u ligi zbog jednog lošeg rezultata ili sezone.
Upravo ta stabilnost jedan je od razloga zbog kojih Evroliga želi da dodatno ojača franšizni koncept.
Zašto su Crvena zvezda i Partizan među favoritima?
Poslednjih godina malo koji klubovi donose Evroligi toliko pažnje kao Crvena zvezda i Partizan.
Beogradski večiti rivali redovno pune dvorane, ostvaruju visoku gledanost televizijskih prenosa i privlače ogromno interesovanje navijača širom Evrope. Njihovi međusobni dueli već godinama predstavljaju jedan od najatraktivnijih događaja evropske košarke.
Upravo zato brojni evropski mediji navode da Evroliga u Zvezdi i Partizanu vidi važne partnere za budući razvoj takmičenja.
Pored 13 postojećih suvlasnika, među kojima su Real Madrid, Barselona, Olimpijakos, Panatinaikos, Fenerbahče i drugi velikani, planirano je uključivanje novih franšiznih klubova, a beogradski predstavnici se nalaze među najozbiljnijim kandidatima.
Šta bi Zvezda i Partizan dobili?
Najveća prednost bila bi dugoročna sigurnost.
Klubovi više ne bi zavisili od specijalnih pozivnica ili plasmana kroz druga takmičenja kako bi igrali Evroligu. To bi omogućilo mnogo ozbiljnije planiranje budžeta, sastava i dugoročnih projekata.
Stalno mesto u elitnom društvu povećava i privlačnost za sponzore. Kompanije daleko lakše ulažu novac kada znaju da će njihov brend godinama biti prisutan na najvećoj evropskoj sceni.
Dodatna korist mogla bi da dođe kroz veće prihode od televizijskih prava i komercijalnih aktivnosti Evrolige, dok bi klubovi kao suvlasnici dobili mogućnost da učestvuju u donošenju važnih odluka o budućnosti takmičenja.
Za Zvezdu i Partizan to bi predstavljalo možda najveći organizacioni iskorak od ulaska u modernu Evroligu.
Koliko košta ulazak u franšizni sistem?
Tu dolazimo do najtežeg dela priče.
Prema informacijama koje su se pojavile u evropskim medijima, cena ulaska u franšizni model mogla bi da iznosi oko 50 miliona evra.
Iako detalji još nisu zvanično potvrđeni, jasno je da se radi o ogromnom iznosu čak i za najveće evropske klubove.
Međutim, novac nije jedini izazov.
Gde je najveći problem za srpske klubove?
Evroliga ne traži samo finansijsku snagu, već i dugoročnu poslovnu stabilnost.
Klubovi koji žele status franšize trebalo bi da pokažu transparentno poslovanje, jasne izvore prihoda i sposobnost samostalnog funkcionisanja na duži rok.
Upravo tu se otvara najveće pitanje za Crvenu zvezdu i Partizan.
Oba kluba godinama u značajnoj meri zavise od državne pomoći i javnih preduzeća, dok franšizni model podrazumeva znatno veću finansijsku nezavisnost i oslanjanje na privatni kapital.
Zbog toga bi eventualni ulazak u franšizni sistem verovatno zahtevao pronalaženje ozbiljnih investitora i dodatnu profesionalizaciju poslovanja.
Šta sledi?
Prema aktuelnim planovima, Evroliga bi u narednim godinama mogla da nastavi širenje takmičenja i postepeno poveća broj učesnika.
U tom procesu Crvena zvezda i Partizan imaju realnu priliku da postanu deo novog jezgra evropske košarke.
Da li će do toga zaista doći, zavisi od brojnih faktora, od finansijskih uslova do konačne strategije koju će Evroliga usvojiti.
Jedno je sigurno – ukoliko dobiju status franšize, Zvezda i Partizan više ne bi bili samo gosti u evropskoj eliti, već njeni stalni članovi i partneri u kreiranju budućnosti takmičenja.

Komentari koji sadrže psovke, uvredljive, vulgarne, preteće, rasističke ili šovinističke poruke neće biti objavljeni. Strogo je zabranjeno lažno predstavljanje, tj. ostavljanje lažnih podataka u poljima za slanje komentara. Komentari koji su napisani velikim slovima neće biti odobreni. Redakcija MaxbetSport.rs ima pravo da ne odobri komentare koji su uvredljivi, koji pozivaju na rasnu i etničku mržnju i ne doprinose normalnoj komunikaciji između čitalaca ovog portala. Mišljenja iznešena u komentarima su privatno mišljenje autora komentara i ne odražavaju stavove redakcije MaxbetSport.rs.