
Omladinska škola Vojvodine iza sebe ima sezonu za pamćenje. Kadeti i pioniri osvojili su šampionske titule, a novosadski klub još jednom je potvrdio da spada među najuspešnije razvojne centre u Srbiji.
Ipak, direktor omladinske škole Duško Grujić smatra da broj trofeja nije jedino merilo uspeha.
Govoreći za klupski sajt o radu sa mladim fudbalerima, istakao je podatak na koji je posebno ponosan.
– Danas imamo 44 fudbalera ponikla u Vojvodini koji igraju profesionalni fudbal. Ono što je posebno važno jeste da naši igrači, kada odu u inostranstvo ili druge klubove, zaista igraju. Možda Crvena zvezda i Partizan imaju veći broj fudbalera u inostranstvu, ali igrači Vojvodine uglavnom imaju veću minutažu. To je ono što je najvažnije za svakog fudbalera, ali i celokupan srpski fudbal. Moramo da stvaramo igrače koji će biti konkurentni gde god da odu. Nije poenta da klub zaradi od transfera, a da se igrač posle dve ili tri godine vrati jer nije uspeo da se izbori za svoje mesto. Cilj je da bude uspešan i da napravi ozbiljnu karijeru.
Sukačev za MBS: Ferencvaroš je rival za Ligu šampiona, ali mi ćemo dati maksimum
Istorijska sezona omladinske škole
Grujić ne krije zadovoljstvo zbog rezultata ostvarenih u prethodnoj sezoni. Vojvodina je osvojila dve šampionske titule u mlađim kategorijama, što smatra velikim uspehom za kompletan sistem rada.
– Svima prija kada od tri takmičarske kategorije osvojite dve titule. Ako se vratimo nekoliko godina unazad, nismo imali ovakav uspeh, pa zbog toga se uz ovu sezonu ‘prišiva’ epitet – istorijska. Ipak, postoji i ona druga strana priče. Sve ove godine vodili smo se razvojem igrača, a ne isključivo rezultatom. To je bila osnova našeg rada i od toga nikada nismo odstupali.
Prvi čovek omladinske škole naglašava da su trofeji važni, ali da nikada nisu bili ispred razvoja mladih fudbalera.

„Stvaramo igrače pobednike“
Prema njegovim rečima, osvajanje titula ima i dodatnu vrednost jer pomaže mladim igračima da razviju pobednički mentalitet koji će im biti neophodan u seniorskom fudbalu.
– Ovi dečaci kroz ovakve uspehe dobijaju pobednički mentalitet i samopouzdanje. Osećaju da pripadaju generaciji i klubu koji mogu da pobeđuju. Jedan od načina izgradnje samopouzdanja jeste upravo takmičarski duh. Oni tada osećaju svoju snagu, veruju u sebe i postaju sigurniji u sopstvene mogućnosti. Kroz ovakve rezultate želimo da dobiju taj takmičarski naboj. Da veruju da mogu da pobede svakoga na terenu i da su sposobni da iznesu najteže utakmice na najbolji mogući način. To je iskustvo koje će im mnogo značiti kasnije, kada budu ulazili u seniorski fudbal.
Vojvodina poslednjih godina ulaže značajna sredstva i u infrastrukturu Sportskog centra „Vujadin Boškov“, gde su u toku brojni radovi, od renoviranja terena i smeštajnih kapaciteta do izgradnje novih sadržaja namenjenih omladinskom pogonu.
Grujić veruje da se klub polako vraća periodu koji mnogi smatraju zlatnim dobom omladinske škole, kada je veliki broj igrača uspešno prelazio put od mlađih kategorija do prvog tima.
Tanjga o nasledniku: Da nije moj sin, igrao bi svaku utakmicu za Vojvodinu
Na kraju razgovora izdvojio je i jednu stvar za kojom žali uprkos uspešnoj sezoni.
– Ne žalim ni za čim kada je reč o rezultatima i radu koji smo uradili. Dali smo maksimum i iza nas je zaista lepa godina. Ipak, žao mi je što je Gojko Kačar otišao iz kluba. Smatram da je on čovek koji je potreban Vojvodini i srpskom fudbalu. Reč je o veoma perspektivnom treneru. Jednostavno, privatne i profesionalne ambicije nisu se poklopile u tom trenutku. Vrata Vojvodine su mu uvek otvorena.

Pa tako je, kako da ne. Eto Mitrovic, Vlahovic, Lukic, Nastasic tavore sa beznacajnom minutazom po nekim bezveze ligama…