
„Nije uvek lako, ali je uvek lepo“, opisao je veliki Duško Radović na svojstven način ljubav prema Partizanu. A koliko je bilo teško biti deo crno-belog kolektiva prethodnih sedam godina najbolje zna Bibars Natho, koji je u subotu popodne završio igračku karijeru, ostavio otiske kopački da budu izlivene u betonu i upisao se zvanično u legendu Partizana.
Znamo koliko se često, s pravom, strancima spočitava da ne osećaju težinu dresa „večitih“ rivala, a ako vam treba eklatantan primer kako treba da se ophodi prema velikom klubu u inostranstvu, imate ga u liku i delu Bibarsa Natha. I ne mislimo tu samo na njegovo fudbalsko umeće, koje je na zavidnom nivou, već i na odnos na terenu, zalaganje, beskomporisnu borbu, želju, liderstvo, emociju zbog čega je i stekao toliko prisnu konekciju sa „Grobarima“.

Emotivne scene u Humskoj tokom Nathovog oproštaja
Kada vam ceo stadion kliče i u više navrata skandira ime i prezime, kada je na tribinama stadiona Partizana najviše ljudi u dresu čoveka koji nije iz Srbije, a voli ga i oseća kao svoj, onda je jasno o kakvom je i profesionalcu i čoveku reč.
– Bibars Natho, jedan je Natho kapiten – čulo se iz svih grla sa istočne, zapadne i južne tribine na sunčanom danu u Beogradu, da bi se na to, dok je Izrelac pravio počasni krug, zaorila i dobro poznata pesma „Dobro pamtim sve, sve što bilo je“.
Nažalost, karijeru je završio bez trofeja sa Partiznaom, a utisak je da je zaslužio da u svojoj bogatoj kolekciji ima barem Kup Srbije osvojen sa „Parnim valjkom“. To pak dovoljno govori koliko je bilo teško (ne lako, nego vraški teško) nositi Partizan godinama unazad, u godinama kada je Crvena zvezda, kao najveći rival, uspostavila totalnu dominaciju u srpskom fudbalu sa šest vezanih duplih kruna.
Ipak, s druge strane, Natho je dokaz da nekada u fudbalu trofeji ne moraju da budu uslov da bi se ušlo u legendu. Izraelski fudbalski umetnik je završio karijeru bez ijednog u crno-belom dresu, a opet je stao rame uz rame sa nekim koji su osvajali duple krune.
Natho nosio Partizan kroz najteži period
Ovako će taj podatak u godinama iza nas, u kojima je Natho po pravilu bio najkonstantniji igrač Partizana, svedočiti o teškim vremenima u kojima je on na svojim leđima nosio velikana iz Humske. Mnogi će reći – pravi čovek u pogrešnom momentu. Samo što je taj momenat potrajao punih sedam sezona.
Natho prelomio! „Grobarima“ poslao oproštajnu poruku (VIDEO)
Znali su to da prepoznaju navijači koji su mu skandirali ime i prezime u više navrata, a posebno u tom 63. minutu kada je napustio teren i zvanično otišao u penziju. Njegov izlazak iz igre pokrenuo je lavinu emocija, a izrodio je i suze, koje dolazi sa dna srca čoveka koji je Partizan doživeo kao svoj klub, a Beograd, ili preciznije Humsku ulicu, kao svoj dom.
– U teškim vremenima za Partizan, borio se nije svako, kapitenski hrabro svuda, gazio je Bibars Natho! – pisalo je paroli „Grobara“.

Kao svedočanstvo o kakvom se fudbaleru radi. I na terenu, i van njega. Zato bi obaveza rukovodstva „Parnog valjka“ – ko god da bude vodio klub posle Skupštine zakazane za 1. jun – trebalo da bude da Nathu dodele određenu ulogu. Izraelac je posle meča izrazio tu želju, a najmanje što je zaslužio jeste da i dalje ostane deo Partizana.

Nadao se tituli Natko,
ali samo na kratko.
Molio je sudije, za penale Natko,
pa ga navijači prozvaše Natko Penaltko !!!
Hteo je titulu Natko,
ali na kratko.
Molio je sudije, za penale Natko,
pa ga navijači prozvaše Natko Penaltko !!!